Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-712/2024 od 12. lipnja 2024.
Ustavni sud Republike Hrvatske
1867
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Branko Brkić, predsjednik Vijeća, te suci Andrej Abramović, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Mladen Šunjerga iz Splita, na sjednici održanoj 12. lipnja 2024. jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem P-1458/2024 (ranije: P-3770/2023, P-507/05) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Mladenu Šunjergi iz Splita, Mosećka 70, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 500,00 eura.
IV. Naknada iz točke III. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
1. Mladen Šunjerga iz Splita (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnio je 12. veljače 2024. ustavnu tužbu smatrajući da mu je zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem P-1458/2024 (ranije: P-3770/2023, P-507/05) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
2. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Splitu broj: P-1458/2024 (ranije: P-3770/2023, P-507/05).
II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU
3. Parnični postupak pod brojem P-507/05 pokrenut je 24. ožujka 2005. pred Općinskim sudom u Splitu (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) tužbom Doma za starije i nemoćne osobe podnesenom protiv podnositelja, kao I. tuženika i njegove majke, Marije Šunjerge, kao II. tuženice, radi isplate neisplaćene naknade za smještaj.
Podnositelj je navedenu tužbu zaprimio 6. svibnja 2005. te dostavio odgovor na tužbu 20. svibnja 2005.
Nakon što je tužitelj 18. svibnja 2006. podnio požurnicu, prvostupanjski sud je rješenjem od 9. siječnja 2008. odredio ročište za 13. ožujka 2008.
Na ročištu održanom 13. ožujka 2008. punomoćnica podnositelja je obavijestila prvostupanjski sud da je II. tuženica preminula 1. ožujka 2007. Prvostupanjski sud je odredio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO) pribaviti podatke o visini mirovine pokojne majke podnositelja. Istim rješenjem je utvrdio prekid postupka zbog smrti II. tužene te je odredio da će se postupak nastaviti »kada nasljednici II. tužene preuzmu postupak, na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti«.
HZMO je 30. travnja 2009. dostavio tražene podatke za pokojnu majku podnositelja.
Iz spisa parničnog predmeta proizlazi da je rješenje o nasljeđivanju broj: O-1004/2007 doneseno 11. travnja 2011. te postalo pravomoćno 15. veljače 2012.
Tužitelj je podneskom od 6. travnja 2017. predložio nastavak postupka te što hitnije zakazivanje ročišta.
Prvostupanjski sud je podneskom od 10. travnja 2017. pozvao tužitelja na dostavu rješenja o nasljeđivanju iza pokojne II. tuženice te naveo da će se nakon dostave traženog rješenja odlučiti o prijedlogu za nastavak postupka.
Tužitelj je podneskom od 1. lipnja 2017. dostavio rješenje o nasljeđivanju i napomenuo da je podnositelj temeljem ugovora o smještaju od 26. lipnja 2000. solidarni obveznik neplaćene naknade za smještaj njegove pokojne majke te da je stoga u obvezi isplatiti cjelokupno dugovanje bez obzira na njegov status nasljednika.
Tužitelj je ponovno podnio požurnice 3. veljače 2020. i 22. listopada 2020.
Prvostupanjski sud je rješenjem od 26. kolovoza 2022. odredio nastavak postupka te pozvao nasljednike pokojne majke podnositelja da preuzmu postupak (podnositelj te unuci II. tužene).
Budući da je punomoćnica podnositelja podneskom od 5. rujna 2022. obavijestila prvostupanjski sud da više ne zastupa podnositelja, a dostava rješenja prvostupanjskog suda o nastavku postupka neuspješno pokušana, prvostupanjski sud je 6. listopada 2022. od nadležne policijske uprave zatražio terensku provjeru adrese prebivališta za unuka II. tužene.
Nadležna policijska uprava je 14. studenoga 2022. obavijestila prvostupanjski sud da unuk II. tužene živi na prijavljenoj adresi, te da je u trenutku izvida bio poslovno odsutan.
Prvostupanjski sud je 14. studenoga 2023. održao ročište na koje je pristupio samo punomoćnik tužitelja. Iako je zaprimio poziv za ročište 6. rujna 2023., podnositelj se nije na isto odazvao. Prvostupanjski sud je zaključio prethodni postupak te odlučio da se odbijaju prijedlozi stranaka za izvođenjem daljnjih dokaza. Potom je pregledao cjelokupnu dokumentaciju te zaključio glavnu raspravu.
Prvostupanjski sud je 9. siječnja 2024. donio presudu broj: P-3770/2023, protiv koje je podnositelj izjavio žalbu od 24. siječnja 2024.
Županijski sud u Splitu je rješenjem broj: Gž-1008/2024 od 10. travnja 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu od 10. travnja 2024. i predmet u odnosu na podnositelja vratio prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovni postupak.
III. MJERODAVNO PRAVO
4. U glavi VI. (članci 63. – 70.) Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13., 33/15., 82/15., 67/18. i 21/22.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13) pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je model zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku izmijenjena su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 36/24.).
IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE
5. Sukladno stajalištu Ustavnog suda iz rješenja broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.
5.1. U odluci broj: U-IIIA-7473/2022 od 27. lipnja 2023. Ustavni sud je, imajući u vidu utvrđenje Europskog suda za ljudska prava da zakonodavni model propisan ZoSudom/13 nije u skladu s člankom 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) – v. t. 5. obrazloženja odluke, zauzeo stajalište da se korištenje dopuštenog pravnog sredstva protiv nerazumne duljine postupka prije podnošenja ustavne tužbe neće zahtijevati od podnositelja u slučaju kada Ustavni sud ocijeni da postupak do trenutka podnošenja ustavne tužbe a priori nerazumno dugo traje.
5.2. Ustavni sud utvrđuje da u trenutku podnošenja ustavne tužbe postupak a priori nerazumno dugo traje. Naime, od dostave tužbe podnositelju (6. svibnja 2005.) do donošenja ove odluke (12. lipnja 2024.) postupak traje devetnaest godina (19), jedan (1) mjesec i šest (6) dana.
5.3. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije bio dužan prethodno koristiti dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.
5.4. Ustavni sud stoga utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.
V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE
6. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositelja i mjerodavnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositelja.
1) Duljina sudskog postupka
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud razmatra postupanje nadležnih sudova i podnositelja od dostave tužbe podnositelju (6. svibnja 2005.) do dana donošenja ove odluke od 12. lipnja 2024. (razmatrano razdoblje).
2) Složenost sudskog predmeta
8. Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.
3) Postupanje nadležnih sudova
9. Parnični postupak se gotovo cijelo vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom koji je do donošenja prvostupanjske presude (9. siječnja 2024.) održao dva ročišta (13. ožujka 2008. i 14. studenoga 2023.).
Što se tiče postupanja sudova Ustavni sud primjećuje da je nakon podnošenja odgovora na tužbu od 20. svibnja 2005. prvostupanjski sud odredio ročište nakon skoro tri godine (13. ožujka 2008.), na kojem je utvrdio da je preminula II. tužena. Zbog smrti majke podnositelja (II. tuženice), postupak je bio u prekidu četrnaest godina (od 13. ožujka 2008. do 26. kolovoza 2022.).
Nakon što je tužitelj podneskom od 6. travnja 2017. predložio nastavak postupka te podneskom od 1. lipnja 2017. (na traženje prvostupanjskog suda) dostavio rješenje o nasljeđivanju, prvostupanjski sud je odredio nastavak postupka 26. kolovoza 2022. (nakon pet godina).
U nastavku postupka, prvostupanjski sud je zbog nemogućnosti da svim tuženicima dostavi rješenje od 26. kolovoza 2022. i pozive za ročište, održao ročište tek 14. studenoga 2023., nakon kojeg je donio prvostupanjsku presudu od 9. siječnja 2024.
Rješenjem drugostupanjskog suda od 10. travnja 2024. ukinuta je prvostupanjska presuda od 9. siječnja 2024. te je predmet u odnosu na podnositelja vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4) Ponašanje podnositelja ustavne tužbe
10. Podnositelj je djelomično pridonio duljini trajanja postupka. Na ročištu održanom 13. ožujka 2008. (na kojem je pristupila punomoćnica podnositelja), prvostupanjski sud je donio rješenje o prekidu postupka i utvrdio da će se postupak nastaviti kada nasljednici II. tužene preuzmu postupak. Iako je rješenjem o nasljeđivanju od 11. travnja 2011. (pravomoćno od 15. veljače 2012.) podnositelj proglašen jednim od tri nasljednika II. tuženice, on nije o tome obavijestio prvostupanjski sud, niti je predložio nastavak postupka.
VI. OCJENA USTAVNOG SUDA
11. Ustavni sud utvrđuje da se parnični postupak u razmatranom razdoblju vodi dulje od devetnaest godina (19) godina te je u tom razdoblju bio u prekidu ukupno četrnaest godina. U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi, parnični predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
12. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, doprinos sudova trajanju postupka te posebice činjenicu da postupak nije okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja da sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
13. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.
13.1. Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
14. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.
14.1. Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju je osobito uzeto u obzir da postupak još nije okončan i ponašanje podnositelja ustavne tužbe.
15. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).
Broj: U-IIIA-712/2024
Zagreb, 12. lipnja 2024.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Branko Brkić, v. r.